Ljubav, mržnja, osveta: pitanje morala u Euripidovoj "Medeji" i Racineovoj "Fedri"

Tragedija kao glavna književna vrsta antičke Grčke za sobom ostavlja mnoga djela priznatih i cijenjenih autora. U ta djela pripada i Medeja, tragedija jednog od najvećih tragičara Euripida. Dva tisućljeća kasnije, u sedamnaestom stoljeću, pojavljuje se novo književno razdoblje zvano klasicizam i svoje izvore u tragedijama crpi iz antičke književnosti i mitologije. Tako je po uzoru na Euripida i Seneku nastala Jean Racinova Fedra. Medeja i Fedra, iako pripadaju sasvim različitim razdobljima, imaju mnogo sličnosti, a opet iako pripadaju istim književnim vrstama, imaju toliko različitosti. Proučavajući svako djelo, ali i junakinju ponaosob, cilj je otkriti koje strasti su vodile Medeju i Fedru u njihovim postupcima, kako je to dovelo do tragičnih sudbina te mogu li se njihovi postupci na koji način opravdati.Tragedy as the main literary genre of the Ancient Greece leaves behind many works of acknowledged and appreciated authors. These works include Medea, a tragedy from the one of the biggest tragedy writers Euripides. Two millenniums later, in the 17th century, one new literary era called classicism appears, which draws its sources from the tragedies of the ancient literature and mythology. Based od Euripides and Seneca originates Jean Racine's Phedre. Medea and Phedre, although they belong to whole different eras, have many similarities, and although they belog to the same literary genre, they have as many differences. Studying the work but also the protagonist itself, the main goal is to disclose which passions had driven Medea and Phedre in their actions, what lead to the tragical destinies and if their actions can be justified in any way